Lav Pajkić, sin pokojne spisateljice Isidore Bjelice, je sa najbližim članovima porodice i prijateljima danas, 13. septembra, obilježio 40 dana od smrti svoje majke.
Tačno u podne njena porodica, rodbina i prijatelji održali su pomen na Novom groblju, u Aleji zaslužnih građana, gdje je položena njena urna. Lav je sad kroz suze progovorio o svojoj pokojnoj majci i otkrio koliku prazninu osjeća poslije njenog gubitka.
– Nažalost, nisam jedini koji prolazi kroz ovu situaciju i to je teško opisati ljudima koji to nisu prošli. To je osjećaj ekstremne praznine koju nikada nećemo moći da ispuniti. Ona je iza sebe ostavila mnogo i na sreću možemo da je se sećamo kroz njena dela i nekako pokušamo da zaboravimo taj težak period iza nas – rekao je Lav u emisiji “Premijera – Vikend specijal”.
On je otkrio i kako se njegova mlađa sestsra, ali i njegov otac Nebojša bore sa tim da Isidora više nije među njima.
– Mi smo kao porodica, svako od nas je na svoj način različit. Vila je ipak mala, sada se bliži i 20. godini polako. Nebojši je Isidora sve u životu bila. Izgubiti partnera na taj način je strašno – rekao je Lav.
– Često pričamo kako je to nevjerovatno, oni su se stalno dopisivali i nikako da stigne ta poruka. To je ekstremna praznina i svako je doživljava na svoj način. Ne zna se kome je teže. Svakako na nama je da se borimo i da širimo njenu ideju o ljubavi – zaključio je je Pajkić.
Iako je od opake bolesti bolovala punih osam godina, Lav kaže da su nekako svi bili spremni na to, ali da se on ipak u podsvijesti nadao da do takvog kraja neće doći.
– Ova situacija s njenom bolešću je trajala 8 godina, svi zajedno smo toliko puta pričali o tome i nadali se da neće doći do ovog trenutka, ali smo se svi zajedno spremali na to, ali čovjek ne može da bude spreman. Ja sam duboko vjerovao da neće doći do ovoga – ispričao je Lav i dodao kako su izgledali posljednji dani Isidorinog života:
– To je bilo strašno iskustvo za nju i za nas… Tako da, dala je sve od sebe i to je nešto što ostaje. Ona je jedan dio provela posljednjih nekoliko mjeseci u stanu koji smo mi iznajmili u centru grada, zato što nam je bilo lakše. Taj stan je postao kao mala klinika, zatim je trebala da nastavi liječenje na Ohridu, međutim tamo se situacija pogoršala i vratili smo je. U bolnici Sveti Sava je…
